O festivalu

Pjesmama krajeva uz Dravu lako prepoznajemo zavičaj, jer se razlikuju u srodnim posebnostima u glazbi i stihovima, u raznolikoj lepezi značajki, od široke melodijske ravničarske elegičnosti, do rustikalne zaigranosti pučkih plesova, prigodničarskih napjeva i pošalica.

Pitomača u Podravini na samom je rubu područja kajkavskog narječja i zemljopisno je u središtu hrvatskog podravlja. Tu se odvajkada susreću, pa i prožimaju i "kaj" i "što" s primjesama slavonske ikavice, a u pučkoj pjesmi jednako su prisutni i gudci mužikaša i cimbal i tambura.

Podravci su vrijedni ljudi, no vrlo često alate u svojim žuljevitim rukama zamijene kistom, perom ili tamburom. Sami Pitomačani svoje mjesto i općinu vole nazivati općinom KRUHA kojeg njihove ruke stvaraju, VINA kojim krijepe dušu, svoju i svojih gostiju i PJESME koja se rodi u pitomačkom domu, sazri pod brajdama pitomačkih vinograda, a živi na pitomačkom festivalu.

Baš iz entuzijazma i ljubavi prema glazbi pitomačkih amatera i nastao je pitomački festival. Pitomača ima dugu glazbenu tradiciju još od 1926. godine kad je nastalo Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo "Sloga", a unutar njega i muški i ženski tamburaški orkestar njeguje ljubav prema glazbi, a posebice prema narodnoj i glazbi nastaloj na tradicijama ovog kraja uz Dravu. Iz Sloge su izlazile generacije i generacije vrsnih pjevača i glazbenika, njegovala se kultura i tradicija podravskog kraja. Jedan od takvih tradicionalnih običaja je i "Martinjsko krštenje mošta" koje su stari vinogradari od davnina obnašali na dan Svetog Martina u svojim vinogradima. Tako se na poticaj martinjske pajdašije braće Jergović rodila ideja o organizaciji pučke priredbe pod nazivom "Kletijada", gdje bi glazbenici  amateri svoje običaje i pjesme, koje inače pjevaju i sviraju u svojim klijetima, prikazivali i ostaloj publici.

U početku su se izvodile uglavnom tradicionalne i već ispjevane skladbe, no malo po malo kako je "Kletijada" sazrijevala, nastale su i novoskladane skladbe. Glazbeni amaterizam u Pitomači vrlo brzo počeli su pratiti i mediji, tako se na jednoj od emisija "Tamburaškog sijela" Hrvatskog radija rodila ideja o organizaciji festivala. Naime, vidjelo se da Podravini nakon prestanka rada legendarnog Blaža Lengera nedostaje novih skladbi, te da bi jedan takav festival možda bio poticaj glazbenicima s ovog područja da stvaraju nove skladbe.

Za početak festivala "Pjesme Podravine i podravlja" u Pitomači tako uzimamo godinu 1993. kad je u okviru spomenute emisije "Tamburaško sijelo" organiziran Prvi festival pod nazivom "Podravino moja mila". Taj put nastupilo je desetak sastava, uglavnom s područja Varaždina, Koprivnice, Zagreba, Virovitice i Pitomače, no bez obzira na mali broj i još nedovoljnu afirmiranost sastava, ostalo je nekoliko skladbi koje se i danas rado slušaju. Spomenimo samo neke: "Podravski svirači" - Vlade Smiljanića i Tajne, "Lenger Blaž" istog autora, "Pjesma moje Podravine" - Marijana Jergovića i Drage Britvića u izvođenju Podravskih tamburica.

Nakon te prve godine sazrijevala je ideja vodilja, koja će od 1994. godine pa nadalje pratiti Festival u Pitomači, a to je RIJEKA DRAVA, spona koja će povezivati pjesmu od Čakovca do Aljmaša, od Mure do Dunava, pa i susjedne nam zemlje kroz koje ona protječe.

Drago Britvić

Skupština udruge
Rikard Bakan, izvršni direktor
Marinko Barčan, umjetnički ravnatelj
Damir Begović, član
Marijan Berdin, član
Josip Đakić, član
Karlo Crnčić, vodite press službe
Željko Grgačić, predsjednik skupštine
Marijan Jergović, član i počasni umjetnički ravnatelj
Željka Kovač, izvršna tajnica
Zlata Kovačević, računopolagač
Domagoj Stilinović, član
Rajko Stilinović, direktor
Monika Šipek, član
Zlatko Škrinjar, član
Tomislav Tišljar, član

adresa
Gajeva 26/1, 33405 Pitomača
033 782 860 tel
033 782 870 fax
festival@pitomaca.hr

direktor
Rajko Stilinović
098 342 626

izvršni direktor
Rikard Bakan
099 2273 113

umjetnički ravnatelj
Marinko Barčan
098 367 581

Otvoreno 6236 puta