Jedan od najboljih tamburaša svjetskoga glasa i svakako najistaknutiji tamburaš hrvatske glazbe u SAD-u, Jerry Grcevich, ugostio nas je u svom domu u Zagrebu gdje trenutačno boravi. Treća je generacija Grcevicha u Pittsburghu u SAD-u, govori hrvatski jezik, a naša tradicija, tamburica i hrvatski folkor su mu u krvi. Raspoložen i uvijek spreman za šalu Grcevich otkrio nam je tko ga je podučavao glazbi i kako se zaljubio u tamburicu koju nije ispuštao iz ruku ni tijekom razgovora.
U SAD-u niste zaboravili na svoje hrvatske korijene. Učite mlade naraštaje svirati tamburicu i aktivni ste član Hrvatske bratske zajednice. Kako Hrvati žive u SAD-u?
Jerry Grcevich: Situacija danas, u odnosu na nekoliko prošlih godina, nije sjajna. Manje ljudi je zainteresirano za održavanje običaja i učenje o njima. Recimo, možemo pogledati situaciju s hrvatskim katoličkim crkvama u Pittsburghu. Do prije nekoliko godina bilo ih je čak četrnaest, dok je danas samo jedna, a nemamo ni svog svećenika. No, imamo nekoliko hrvatskih klubova u kojima se družimo, organiziramo razne zabave i domjenke poput božićnih zabava ili piknika za lijepog vremena. Ono što je specifično jest da ima puno tamburaških sastava što je, možda, posljedica činjenice da je najveći broj iseljenika iz Hrvatske došao upravo u Pittsburgh.
Koliko učenika podučavate sviranju tambure? Koji su najčešći motivi sviranja tambure?
Jerry Grcevich: Trenutno u Pittsburghu podučavam dvije tamburaške grupe i imam svoj sastav s kojim nastupam. Prvi sastav broji od osam do deset članova, dok je drugi znatno veći i ima čak 25 zaljubljenika u tamburu. Nije nužno da članovi mojih i drugih grupa moraju biti Hrvati, nego samo zaljubljenici i moraju gajiti ljubav prema tamburici, tamburaškim instrumentima i hrvatskim pjesmama. Povremeno se predstavljaju na raznim festivalima, što u organizaciji Hrvatske bratske zajednice, što drugih organizacija. Njeguju ovaj posebni tip glazbe i to je važno. Ipak, svijet i tradicija ostaju na mlađim naraštajima. Mladi su zainteresirani za svoje korijene i to je pozitivna stvar. Ključna stvar u povezivanju tradicije i budućnosti je Internet. Naime, danas naši mladi mogu lagano otići na YouTube i pogledati što je novo u Hrvatskoj, što je popularno i koje nove pjesme su stigle na scenu. I kod nas je izuzetno popularna ‘Zorica’.
Da biste bili ovako dobar svirač i pjevač, morali ste imati dobrog učitelja. Tko je Vas upoznao s tamburaškim instrumentima i koliko ih uopće svirate?
Jerry Grcevich: Sviram od malih nogu, a ljubav prema tamburici usadili su mi moj otac, stric i djed pa je to prešlo i na mene. Kad sam bio mlađi, podučavali su me i majstori poput Antuna Nikolića i Janike Balaža što je bilo važno i presudno iskustvo. Tako da sam oduvijek bio okružen našom glazbu i zaljubio se u nju u vrlo ranoj životnoj dobi. Što se pak instrumenata tiče, sviram ih sve: bisernicu, basprim, čelo, bugariju, berdu. U svojoj kolekciji imam ih i previše.
S kime ste sve od poznatih izvođača tamburaške glazbe surađivali?
Jerry Grcevich: Jedan od hrvatskih glazbenika s kojim sam puno surađivao bio je Miroslav Škoro. Radili smo na njegovom prvom albumu i snimili mnoge pjesme koje su ostale poznate do dan danas poput Ne dirajte mi ravnicu, Moja Juliška, Šumi, šumi javore i mnoge druge. Puno sam radio i sa Zvonkom Bogdanom, njegov talent, glas i šarm su nezamjenjivi. Surađivati s njim bilo je prekrasno i nevjerojatno lagano.
Zvonko Bogdan i Jerry Grcevich
Miroslav Škoro i Jerry Grcevich
Koje je vaše stajalište prema glazbi koja se radi isključivo zbog komercijalnih razloga, glazbi koja je tu samo radi novca?
Jerry Grcevich: Mislim da se to vidi i čuje u samoj pjesmi. Važno je ocijeniti što vi od same pjesme želite. Želite li brzu zaradu ili želite ostaviti trag u glazbenoj povijesti. Izuzetno je važan sam aranžman pjesme jer, primjera radi, Moja Juliška koju sam aranžirao svi znaju koja će pjesma doći u prvih nekoliko taktova. Važno je da pjesmi pristupite s ljubavlju i učinite ju drugačijom od drugih. Ipak, mislim da svi imaju nešto za reći i pokazati, a nečije ciljeve na kraju možemo prepoznati i u samoj pjesmi koju stvori.
Kako doživljavate festival u Pitomači?
Jerry Grcevich: Jako volim festival u Pitomači, ima posebno mjesto u mome srcu. Moja baka je iz Podravine tako da će tamo biti svi moji rođaci i rodbina. Jako mi je drago da nastupam jer želim učiniti ponosnim sebe, svoje rođake, baku, ali i cijelu tradiciju i nasljeđe koje su mi ostavili. Put do festivala nije bio lagan. Bilo je teško napraviti pjesmu u SAD – u, poslati je ovamo, dopustiti da je netko drugi snimi i prezentirati žiriju, ali mislim da će na kraju sve ispasti odlično. Želio sam ove godine ponovno nastupiti u Pitomači i želja mi se ispunila
Mislite li da Hrvati dovoljno cijene svoju prošlost i tradiciju?
Jerry Grcevich: Lako je reći da moramo očuvati tradiciju, no to je teško ostvariti – potrebno je puno rada i odricanja. Tradicija i običaji su krhka stvar, jedan dan su tu, drugi nestanu. Svakako je važno da se to cijeni i održi jer put Hrvata nije bio jednostavan, a naša kultura očarava cijeli svijet. Zato treba zapamtiti da nema budućnosti bez prošlosti.
Jerry Grcevich će, zajedno s Tamburgerima, na večeri Podravine izvesti pjesmu Mariška koju je napisao Darko Dervišević. (R.Sedak, V.Šelimber, V.Škrlin)
