‘Profesorica’, ‘Coprnjica’, ‘Pizza pizza’… nema pjesme s kojom vas ‘Razbijači čaša‘ neće osvojiti. Veseli dečki iz Otočca hrabro su se otisnuli u tamburašku pustolovnu na hrvatskoj estradi i čvrsto drže kormilo u svojim rukama. Jedan ima najveći kapacitet za popiti bambus, al’ bez leda. Drugi je vrlo glasan mladić kojemu mikrofon nije ni potreban kad pusti glas. Treći je kršan momak, dobro se snalazi u repanju i stalno pjeva tercu. Četvrti pjeva od prvog do petog glasa, a cure ga vole zbog njegovog stasa. Peti je miran dečko koji se bavi pčelarstvom, a najviše od svega ‘voli’ svirati narodnjake. Saznajte u kratkom intervjuu tko su ‘Razbijači čaša‘ i što će im se ‘zaljuljati’ na 23. glazbenom festivalu u Pitomači gdje ih publika nestrpljivo očekuje.
Scena: Razbijači čaša su iz Otočca. Otkud tambure u Lici i u vašim rukama?
S tim se pitanjem često susreću tamburaši iz ličkih krajeva iako kod nas tamburaška glazba ima izuzetno dugu tradiciju. Na primjer, sredinom prošlog stoljeća sviranje tambure bilo je obavezno u svim učiteljskim školama, što nije zaobišlo ni Liku. Tambure u našim rukama našle su se 2011. godine na jednoj priredbi gdje je srednjoškolski profesor Goran Bukovac prepoznao tri talentirana mladića – Sandija Bunjevčevića, Denisa Burića i Ivana Rogića – koje je okupio u današnje Razbijače čaša. Bendu se 2013. godine pridružio Zvonimir Tonković, profesor tambure, koji se do tad više bavio klasičnom glazbom na tamburi. Sa Zvonimirovim dolaskom polako se rodila ideja o radu na autorskim pjesmama. Poklopilo se da smo ubrzo s tom idejom stigli u studio kod Zdenka Hršaka Zdene, sjajnog glazbenika i autora iz Otočca. Na kraju je točku na i bendu stavio dolazak Hrvoja Grčevića Grge. Prošle nam se godine na bubnjevima pridružio najmlađi član Nikola Nekić.
Scena: Prošle godine izdali ste album prvijenac. Koliko vlastite pjesme i album doprinose usponu vaše karijere?
Od samog početka vodimo se mišlju da je jedna autorska skladba bolja je od stotinu obrada. Zamislite onda kako je kad je pitanju vlastiti album! Jednostavno smo htjeli da iza svega ovoga ostane nekakav trag; možda upravo i zbog razbijanja predrasuda da u Lici nema takvog profila sastava i glazbenika.
Scena: Intenzivno surađujete s Hrvojem Grčevićem. Kako je došlo do te suradnje?
Kad smo došli na ideju o snimanju vlastitog materijala znali smo da nam treba osoba sa znanjem i iskustvom, Hrvoje to definitivno jest. U svojoj dugoj autorskoj i producentskoj karijeri Grga je iza sebe ostavio brojne uspješne projekte i suradnje s mnogim velikim imenima hrvatske glazbene scene. Osim toga i sam je podrijetlom iz Like što nam uvelike olakšava stvari.
Scena: Na večeri popularnih tamburaških skladbi u Pitomači predstavit ćete se pjesmom ‘Zašto mi se cesta ljulja’. Pa, zašto se ljulja?
Pa zato jer nije dobro utvrđena! Haha, šalimo se. Možda mi i nismo toga još u potpunosti svjesni, ali mediji ipak čine svoje. Sve više autora nam se javlja sa svojim tekstovima, pjesmama, a mi se onda trudimo odabrati ono što mi smatramo da nam je u tom trenutku prihvatljivo i potrebno. Tako nam je Ljiljana Tonček je predložila tekst pjesme koji nas je na prvu osvojio. Grga je osmislio glazbu i, nakon nekoliko sati provedenih u studiju, stvorena je ova vrlo energična i vesela pjesma koju već možete čuti na radijskim postajama.
Scena: Vrlo ste duhoviti u predstavljanju svojih glazbenih uradaka. Gdje pronalazite nadahnuće?
Možda publika osjeti da smo u cijeloj priči samo prirodni pa nam takve ideje dolaze same po sebi. Svaki spot logično prati pjesmu, a mi smo do sada uglavnom izlazili u javnost s energičnim i veselim pjesmama pa smo i spotove prilagođavali toj tematici. Malo ludosti, plus tvornica ideja za spotove Hrvoje Grčević i rezultat je tu!
Scena: Što vas može potaknuti da razbijete čašu?
Loše vino, loša pjesma i još lošija nogometna utakmica, ali i lijepa žena. Sve u kombinaciji! Ma, mora se puno toga poklopiti, ipak smo mi u konačnici fini i pristojni dečki.
