Jedna od izvođačica na ovogodišnjem festivalu je i Ksenija Erker. Dugogodišnja članica pitomačkog žirija ove godine se, po drugi put, odlučila okušati i kao izvođačica. Nastupat će s pjesmom Donesla sam popevku ljubavnu. Kako sama kaže, ljubav je pravi recept ne samo za glazbu, nego i za cijeli život. Pročitajte više o njenom životnom putu, karijeri i ljubavi prema glazbi.
Nastupali ste na mnogim festivalima tijekom svoje karijere. Koji je bio Vaš festivalski put i što ga je obilježilo?
Ksenija Erker: Moj festivalski put počeo je 1968. godine kada sam tri godine zaredom nastupala kao back-vokal na regionalnim festivalima. Zajedno s kolegicom Dubravkom Zubović počela sam pjevati na Krapinskom festivalu, Slavonskoj Požegi i brojnim drugim. Kada smo prepoznate kao kvalitetni vokali, postale smo članice kvarteta Melos s kojim smo sudjelovale na festivalima diljem bivše Jugoslavije, od Slovenije pa sve do Makedonije. Kako sam u svijet glazbe ušla jako mlada, sa samo 14 godina, pozornica mi nije bila strana niti mi je stvarala sve probleme koje imaju mlade kolege u poslu danas. Prvi solistički debi dogodio se 1974. godine na Zagrebfestu s pjesmom Zrinka Tutića Doći će dan s kojom sam osvojila 3. Nagradu i nagradu za najboljeg debitanta na festivalu. Nažalost, danas festivali nisu ono što su bili, ali još uvijek volim snimiti i izvesti dobru kajkavsku pjesmu.
Nakon bogate festivalske karijere vi ste se odlučili doći u Pitomaču i prihvatiti mjesto u žiriju, a kasnije se okušati i kao izvođačica. Što vas je privuklo na glazbeni festival Pjesme Podravine i Podravlja?
Ksenija Erker: Karijeru kao članica žirija u Podravini započela sam u Đurđevcu na dječjem festivalu. Nakon što je festival ukinut, zamolili su me da budem članica žirija za Pitomački festival. Sa zadovoljstvom sam prihvatila ovu novu ulogu. Tek nakon nekoliko godina sjedenja u žiriju, odlučila sam se okušati kao izvođač. Imala sam dobru pjesmu, V naručju vnučec, posvećenu svim bakama ovog svijeta. Drago mi je što čujem da je pjesma dobro prihvaćena i da se često vrti na radijskim postajama. Prijateljstvo s Rajkom Stilinovićem također je kumovala mojem angažmanu oko festivala, ali kad sam počela intenzivnije posjećivati podravske krajeve, dogodila se ljubav. Zaljubila sam se u Otrovanec, brege i podravski kraj. No, ipak glavni razlog zašto sam prvotno sjela žiri pitomačkog festivala bilo je poštovanje prema liku i djelu Drage Britvića. Beskrajno sam sretna što sam poznavala tog velikog čovjeka i da sam izvela nekoliko njegovih pjesama. Nakon što sam dobila poziv za žiri festivala, znala sam da ga zbog njega i moram prihvatiti.
Dugo ste članica žirija na festivalu, kako ocjenjujete razvoj samog festivala?
Ksenija Erker: Festival se razvija u dobrom smjeru i mislim da stoji na čvrstim nogama koje mu omogućuju dobar razvoj. Jedan od razloga što je festival tako uspješan, prepoznat i kvalitetan je veliki žiri u kojem sudjeluje velik broj ljudi iz medija, tekstopisci i nekoliko muzičara koji se, zajedno sa mnom, uvijek trude da se zadrži podravski duh koji sami festival mora očuvati. Na žiriranje stigne velik broj pjesama, ali prvi kriterij za ocjenu je je li ta pjesma podravskog karaktera. No, opet ne valja se zatvoriti samo u tradiciju festivala, nastojim da uvijek u izboru pjesama bude balans između tradicije i modernih ritmova kako bi se festival razvijao u korak s vremenom. Sreća je da još uvijek postoje dvije večeri na festivalu pa svi dobe priliku pokazati što znaju na sceni. Ove godine pjesme koje su nam stigle na žiriranje bile su izuzetno kvalitetne i teško nam je bilo odlučiti jer su sve dobile visoke ocjene što mislim da pokazuje da festival ide u dobrom smjeru.
Mogu li festivali poput pitomačkog biti odskočna daska mladim glazbenicima? Imate li kakav dobar savjet za mlade glazbenike koji tek kroče na glazbenu scenu?
Ksenija Erker: Nekada su festivali zaista bili odskočna daska i to govorim iz osobnog iskustva. Meni je sudjelovanje i nagrada za najbolju debitanticu Zagrebfesta otvorila sva vrata. Svakako da i ovaj festival mora biti ulaznica mladima na glazbenu scenu, pogotovo je važna činjenica da festival je popraćen i medijski, prvenstveno mislim na televiziju. Televizija je izuzetno važna jer omogućuje prepoznatljivost i lakše bavljenje glazbom. Mladi glazbenici trebaju naći glazbu u samim sebima i ako je to pravi poziv za njih naći će se mjesto u glazbi i za njih. Puno uspjeha ovisi o njima i njihovoj želji za odricanjem koje glazbeni svijet itekako traži. Savjete nerado dajem, ali prvo treba vjerovati sebi i pitati se je li to pravi put za vas. Dajte sve od sebe, bavite se glazbom jer je to božanski osjećaj, ali uvijek imajte neko zaleđe. Dakle, uvijek vjerujte sebi i nećete pogriješiti.
Pjesma koju ove godine izvodite na festivalu nosi naziv Donesla sam popevku ljubavnu. Koliko vas je ljubav prema glazbi i poslu vodila u profesionalnoj karijeri? Je li to pravi recept za uspjeh?
Ksenija Erker: Ja mislim da je ljubav jedini recept za cijeli život, a pogotovo ako se bavite glazbom. Bez strasti i ljubavi ne može se čak ni dobar ručak skuhati, a kamoli dobro otpjevati pjesma. Jednom kad vas napusti adrenalin i pozitivna trema pred izvedbu neke pjesme, onda je bolje da se povučete i nastavite drugim putem. Prisvojila sam rečenicu Meše Selimovića koje se držim u životu, a ona kaže: „Odabrao sam ljubav, manje je istinito i manje je vjerojatno, ali je zato plemenitije i toplije i onda ima više smisla i život i smrt.“ Dakle, bez ljubavi nikuda. Ljubavnička ljubav o kojoj pjevam u svojoj pjesmi je ona posebna, oko nje se vrti cijeli svijet, pišu pjesme i slikaju slike, nju uvijek treba držati u jednom posebnom balonu.
Koja vam je uloga draža, ocjenjivati kvalitetu pjesama i izvedbe ili pokazati što znate i umijete na pozornici?
Ksenija Erker: Bez sumnje, izvoditi pjesmu i prenijeti publici emociju. No, kad žiriram i ocjenjujem pjesme i izvedbe ukalkuliram svu ljubav prema glazbi i polazim od činjenice da kad netko izvodi pjesmu ogoli nam dio svoje duše. Izvedba pjesme je uvijek posebna, ali za izvođenje pjesme morate imati valjani razlog, publiku, ali uvijek i na prvom mjestu strast u sebi. (V.Škrlin)
