Podravski mužikaši i Pitomača ne idu jedno bez drugog. Isto je i s Pjesmama Podravine i Podravlja. Podravski su mužikaši izlazili na festivalsku pozornicu više nego što festival ima godina, a publika ih svaki put dočeka s jednakim oduševljenjem. To je bio dobar povod da saznamo nešto više o Podravskim mužikašima, budućnosti glazbe koju oni sviraju, ali i doživljaju festivala na kojem su sazrijeli. Razgovarali smo s Josipom Tončićem, predstavnikom i violinistom Podravskih mužikaša.
Podravski mužikaši jedni su od najvrijednijih čuvara podravskog glazbenog izričaja. Na kakav odjek kod publike nailazi takva vrsta glazbe?
Josip Tončić: To ovisi o tomu gdje nastupate. Na nacionalnoj smo razini poznati zbog njegovanja tradicionalne podravske glazbe koju je svirao Blaž Lenger. Osnovani smo s namjerom očuvanja glazbenog blaga Podravine. Držimo da je potrebno vjerovati u sebe i svoju tradiciju koju treba predstavljati drugima. No, ispostavlja se da su upravo domaći ljudi najmanje zainteresirani za takvu vrstu glazbe.
Kakvu budućnost onda predviđate podravskoj glazbi?
Josip Tončić: U ovom trenutku, nažalost, ne vidimo svjetlu budućnost podravske glazbe jer mlađi naraštaji ne pokazuju zanimanje za tradicionalnu podravsku glazbu, već ih većina odlazi u tamburaške vode s primjesama popularne glazbe. Danas nema mnogo onih koji bi željeli svirati violinu na podravski način za što je potrebno puno volje i odricanja. Nadamo se da će se to promijeniti. Bili bismo zaista sretni kada bi se pojavio mladi sastav koji bi svirao lengersku glazbu. Problem je što bježimo od svoje povijesti i prošlosti.
Spominjete legendarnog Blaža Lengera čijim je odlaskom podravska glazba izgubila važnog autora, a isto je i s Dragom Britvićem i dr. Marijanom Jergovićem. Koliko su autori koji još uvijek djeluju, ali i Pitomački festival, važni u očuvanju takvoga izričaja?
Josip Tončić: Iznimno su važni. Kako autori, tako i festival Pjesme Podravine i Podravlja. Marijan Jergović, Josip Škrinjar i Franjo Kos radili su na svojim pjesmama, no dozu ozbiljnosti njihovu radu dao je upravo Pitomački festival. Drago nam je što autori koji nisu iz Podravine pišu o tom kraju, Dravi i Aršanju, a to je dovelo do prepoznatljivosti Pitomače i njenih ljepota u svakom kutku Lijepe naše. Pjesme Podravine i Podravlja su kvalitetan glazbeni festival prema kojemu je Hrvatska radiotelevizija postavila standarde jer se na njemu sve izvodi uživo, zahtjeva se ozbiljnost, prisutnost na probama i krajnja profesionalnost bez improvizacije. Toj prepoznatljivosti pridonijeli su i srdačni, veseli i jednostavni Pitomačani. Valja istaknuti i Branka Uvodića. Bogatsvo su i autori. Festivalska pjesma je Podravska krv, podravska himna, za čiji uspjeh je zaslužna životna priča koja se u njoj krije.
Koje su festivalske pjesme Podravskih mužikaša ostavile najviše traga kod publike?
Josip Tončić: Bilo ih je mnogo… Istaknuli bismo Tri ljubavi moje iz 1997., Vrati se na podravske širine iz 1998. i Predi neg odemo spat iz 2000. godine. To su pjesme naših poznatih autora Josipa Bakana, Terezije Bube Bognar, Vladimira Smiljanića, Marijana Jergovića, Rajka Stilinovića i Drage Britvića.
Od prvog dana sudjelujete na festivalu u Pitomači. Koliko je taj festival, kao i njegovi utemeljitelji, utjecao na razvoj i sazrijevanje Podravskih mužikaša?
Josip Tončić: Mi smo, zapravo, dijete Pitomačkog festivala. Podravski mužikaši nastali su na inicijativu dr. Jergovića. Na putu prema ideji njegovanja podravske glazbe lengerskog tipa nailazili smo na razne prepreke koje je dr. Jergović uspješno riješio. Alojza Lacha uspjeli smo nagovoriti da nam bude vokal, a cimbalista, koji je tada imao samo 13 godina, zapazili smo na jednoj smotri folklora… Počeli smo vježbati i snimati materijale. U sastav su kasnije došli mladi dečki iz Less benda i Licitara. Sazreli smo na Pitomačkom festivalu pod ravnateljskom palicom dr. Jergovića koji nas je naučio točnosti i poštivanju dogovora, ozbiljnosti u radu. Kasnije smo, uz pomoć Josipa Cugovčana, uspjeli dogovoriti suradnju s Hrvatskom bratskom zajednicom koja nas je pozvala na turneju po Kanadi i SAD-u, svirali smo po mnogim europskim zemljama i po cijeloj Hrvatskoj. U Pitomači uvijek dajemo sve od sebe jer smo navikli da se tamo očekuje profesionalnizam i vrhunski amaterizam. Za kraj želim reći: ako ne osjećate Podravinu i podneblje u kojem ste odrastali, ne možete podravsku glazbu prenijeti drugima. Treba poštovati ono što vam je dano, što je vaše i originalno. Samo se tako može naprijed.
Razgovor završavamo pozivom u Pitomaču na Pjesme Podravine i Podravlja 13. i 14. lipnja kada ćete moći uživati u glazbi Podravskih mužikaša koji će izvesti pjesmu Plava zvezda Podravine. (V.Šelimber)
